EGSO info: Ispričajte nam o incidentu zbog kojeg je došlo do Vašeg uhićenja i zatvaranja
Boško Savković: Nakon dvaju masakra u kojima je ubijeno 18 ljudi, od kojih su polovica djeca, 4. lipnja 2023. u Beogradu je organiziran golem prosvjed. Ljudi vjeruju da se radilo o političkom prosvjedu. Naprotiv, bila je riječ o mirnom prosvjedu, i jednom od najvećih. Građani su zatražili smjenu ministra unutrašnjih poslova i članova srpskog Regulatornog tijela za elektroničke medije (REM).
Nosio sam transparent na kojem je s jedne strane pisalo “PINK – STINK” (PINK je najveća provladina medijska kuća u Srbiji), a na drugoj “Lešinari i hijene šetaju zajedno za sigurnu Srbiju”, aludirajući na izraz „lešinari i hijene za sigurnost” koji su koristili određeni članovi vlade u Narodnoj skupštini. Netko je došao i na transparent zavezao lutku koja je izgledala kao obješeni g. Vučić. Lutka je ubrzo skinuta, no slike su već bile podijeljene na društvenim mrežama i postale viralne.
Iako nisam bio na tim slikama, optužen sam za kazneno djelo rušenja ustavnog poretka u Srbiji, za koje se propisuje kazna od otprilike 30 godina zatvora. Došla su me uhititi četiri policajca. „Zašto četiri?”, pitao sam. „Dva za vas i dva za lutku”, rekli su. Međutim, nisu našli ni transparent, koji je ostao u prijateljevu autu, ni lutku.
Vaše pritvaranje mobiliziralo je velik broj ljudi u Srbiji i Bruxellesu. Budući da ste supredsjedatelj EGSO-ova Zajedničkog savjetodavnog odbora EU-a i Srbije, EGSO je na Twitteru uputio zahtjev za trenutačno puštanje na slobodu, koji je pregledan 27 tisuća puta. Kako se osjećate u vezi s time?
Bio sam u zatvoru, nisam imao nikakvu predodžbu o tome što se događalo. Jedino što znam jest da je moja supruga nazvala potpredsjednika EGSO-a g. Plosceanua i da je EGSO odmah reagirao, baš kao i mediji, civilno društvo i nevladine organizacije u mojoj zemlji. Ljudi u Srbiji me poznaju i svi su reagirali i organizirali prosvjede ispred Palače pravde. Međutim, u to vrijeme o tome ništa nisam znao. Kad mi je određen pritvor od 30 dana, počeo sam razmišljati o svemu što bi se moglo dogoditi i o godinama koje bih mogao provesti u zatvoru. U tim trenucima ne može se jasno razmišljati, iako sam se pokušao osloniti na svoje odvjetničko iskustvo i biti razborit.
Mislim da su ljudi zahvaljujući pritisku institucija EU-a, nevladinih organizacija i građana shvatili da nisam kriv, pa su razgovarali sa srpskim vlastima i to je rezultiralo potpisivanjem nagodbe s tužilaštvom za uvjetnu kaznu od šest mjeseci ako priznam krivnju.
Nisam Che Guevara, samo sam jedan od građana koji su protestirali na ulici, tražeći da zemlja bude sigurna. Ništa drugo. Pisac sam, novinar i redatelj. No nalazimo se u situaciji u kojoj članovi vlade govore protiv glumaca, osoba iz medijskog sektora, novinara i građana, i ljudi su izašli na ulice zato što više ne žele slušati taj govor mržnje u Narodnoj skupštini.
Mislite li da bi taj incident mogao utjecati na srpsko društvo?
Mogao bi, no potrebni su nam slobodni i neovisni mediji. U Beogradu postoji samo mali broj neovisnih medijskih kuća. Izvan glavnog grada, u manjim gradovima i mjestima, ljudi ne znaju što se događa. Usred smo informacijskog rata i rata protiv lažnih vijesti iz vlade koja ljudima predstavlja potpuno iskrivljenu sliku prosvjeda i zahtjeva građana.
Mislite li da će taj događaj na vama ostaviti trajne posljedice?
Taj incident želim ostaviti iza sebe jer zatvor nije za pristojne ljude. Ne želim se bojati jer jedan trenutak straha može oduzeti deset trenutaka vlastitog života. Međutim, strah je instinkt koji nam je svima svojstven. Nisam revolucionar, samo sam čovjek koji želi imati pravo na riječ. Tražim li previše? Radi se o nekima od temeljnih vrijednosti Europske unije: pravu na pravdu, slobodi govora i pravu na mišljenje.
Kakvu podršku očekujete od Odbora i EU-a?
Dovoljno je samo svakodnevno pratiti razvoj situacije u Srbiji. Važno je i da institucije EU-a prate medije i aktualne vijesti iz Srbije. Zaista nam je korisna potpora na svakoj razini. Na primjer, trenutačno su u zatvoru dva novinara pa se može pomoći slanjem političkih i diplomatskih poruka našoj vladi. Moja ideja jest Europa, europski put za Srbiju.
Možete li nam reći nešto više u situaciji u kojoj se nalaze mediji u Srbiji?
U Srbiji imamo nešto neovisnih medija, ali ne dovoljno i ne pokrivaju cijelu državu. Smatram i da nemamo dovoljno medija koji bi promicali EU, zbog čega ideja Europe nije popularna u Srbiji. Grčki filozof Arhimed rekao je: „Dajte mi uporište i pomaknut ću svijet”. Ja kažem: „Dajte mi medije na dva mjeseca i promijenit ću zemlju”. Slobodni bi mediji Srbiji nesumnjivo donijeli promjene. Trenutno imamo neke skupine za zaštitu novinara, ali novinare ne moramo štititi kao ugrožene životinjske vrste.
Što je s novom generacijom novinara?
Oni svoj posao obavljaju s velikom strašću i predanošću. Oni vjeruju da su nepristrane informacije i nestranačke vijesti dobre za zemlju i njezino društvo. Znam da odbijaju ponude za rad na televizijskim kanalima za dobru plaću, jer bi morali biti poslušni. Postoje stvari koje novac ne može kupiti, kao što je dostojanstvo. Ova mlada generacija ima dostojanstvo. Pokušavaju izgraditi profesionalnu karijeru kako bi se ujutro mogli bez srama pogledati u ogledalo.
Kako vidite budućnost Srbije?
Budućnost Srbije je u EU-u. Moja kći ima 23 godine. Siguran sam da će jednoga dana živjeti u Europskoj uniji, ali ne vjerujem da ću to doživjeti i ja. Ne znam koliko će godina proći prije nego Srbija ispuni kriterije EU-a niti hoće li EU postaviti nove standarde za Srbiju. Međutim, smatram da za Srbiju postoji samo jedan put.
Prije 20 godina bio sam na konferenciji u Solunu gdje su sudionici rekli da je Srbija potrebna EU-u zato što je to jedina zemlja koja može povezati zapadni Balkan i EU. To je točno jer u Srbiju možete putovati brodom, vlakom, zrakoplovom, a sada postoji i veza preko Bugarske i Rumunjske. Stoga je sudbina zapadnog Balkana potpuno povezana s sudbinom Srbije. Na neki način nijedna druga zemlja u regiji ne bi sama po sebi mogla biti dio EU-a.
Manje